Evo njih opet. Sindikat metalac Hrvatske. Pojave se u javnom diskursu ponekad, više onako je l' im je dosadno nego iz opravdanih razloga. Ovaj puta razlog je nepotpisivanje socijalnog sporazuma s novim vlasnicima Đure Đakovića D.D. Acquisiition. Kako se bliži kraj restrukturiranja i preuzimanja većinskog vlasništva sindikat metalaca Hrvatske želi biti malo važan.

Dakle mjesec dana prije preuzimanja čuje se glas Sindikata. Zamisli, sad se oni javljaju a ne nude krumpir i svinjske polovice. Sad se javljaju a ovaj proces restrukturiranja traje dugo. Predugo. Čudni su ti sindikati, jednom kad sjedneš u fotelju nekog povjerenika teško ćeš odustati od nje. Guzica im sraste s tom foteljom. Isti oni ljudi koji su se neki dan obratili javnosti na konferenciji za novinare to su isti oni koji su u one fine fotelje sjeli prije 30-tak godina.

Za mlađe s novim idejama, drugim i drugačijim mišljenjem nema mjesta. Od 2019. godine pišemo da stvari u Đuri Đakoviću ne štimaju. Ne nužno na novog vlasnika nego upravo na to da sindikati ne rade svoj posao. U jeku štrajka u Đuri kada su radnici izašli na ulice ništa pametnije i smislenije te vođe sindikata nisu smislili od "Ne damo Đuru". Izuzetno pametno i pronicljivo. Tada su sindikati spašavali jednu firmu u Grupi a drugu gasili. Sve su znali. Jedan od bivših direktora ĐĐ Grupe je jednom rekao:" Industrijska rješenja se gase je l' Specijalna vozila imaju jači Sindikat." To i je bila istina a nitko pa ni sindikalci nisu vidjeli ili nisu htjeli vidjeti koliki potencijal je imala i još uvijek ima Teška hala. 

Danas kada im je voda došla do grla i polako prelazi tu crtu eto opet Sindikata. Možda im i ovaj puta pomogne "Ne damo Đuru", ili stišavanje radnika kada je ministar u hali, ili suze. 
Mišljenja smo da će se taj sporazum potpisati ali ne znamo u kojem i kakvom obliku.

Ova situacija nije za smijeh, ali sindikalisti jesu, zato hahahahahaa.